Kašalj u dečijem uzrastu

Svi ljudi, deca i odrasli, bar nekoliko puta tokom dana se zakašlju. Kašalj je široko rasprostranjeni fenomen, naročito u predškolskom uzrastu, pa izaziva veliku pažnju roditelja i zdravstvenih radnika. Zato je važno upoznati se sa njegovim oblicima, mogućim uzrocima, načinima lečenja i prevencije.

Kašalj je naglo, eksplozivno izdisanje, pri čemu brzo strujanje vazduha ponese nakupljeni sadržaj sa sluznice disajnih puteva prema ustima. Kašalj je najčešće refleksni odgovor koji nastaje nadražajem receptora za kašalj koji su smešteni u sluznici ždrela, grkljana, dušnika, bronhija i manjim delom u manjim bronhijalnim ograncima. Nadražaj na kašalj mogu izazvati strana tela, čestice prašine, nestabilne hemijske supstance, promene u temperaturi i, kod dece najčešće, nakupljanje sekreta koji nastaje zbog alergije ili upale na sluznici disajnih puteva.

Pohađanje kolektiva – česti uzrok prehlada i kašlja

Oko 80% poseta pedijatru se dešava zbog upala disajnih puteva i popratnog kašlja. Pri tome, na oko 2/3 pregleda roditelji dovode decu koja pohađaju kolektiv. Reč je o značajnom javnozdravstvenom problemu – kako sa strane roditeljske brige tako i sa strane sistema zdravstvene zaštite. Obzirom na učestalost kašlja kod dece koja pohađaju kolektiv ova se tema nalazi na samom početku teksta.

Tokom detinjstva imuni sistem se postepeno razvija i u potpunosti sazreva u uzrastu od oko 15 godina. U prvim mesecima i godinama života je sposobnost odbrane od infekcije virusima, bakterijama i gljivicama značajno smanjena. Ranim polaskom u kolektiv (jaslice), dete će biti izloženo ovim uzročnicima i može se očekivati da će u proseku oboljevati 2-3 puta mesečno. Brojne studije pokazuju da tek nakon 3 godine pohađanja kolektiva učestalost oboljevanja od akutnih respiratornih infekcija opada na nivo učestalosti oboljevanja dece koja ne pohađaju predškolske ustanove. Tokom prvih meseci i godina pohađanja kolektiva postoji dugotrajno curenje nosa i slivanje sekreta u ždrelo i dalje u dušnik i bronhije. Usled tog sekreta deca imaju povremena zakašljavanja u kojima se čuje „otkidanje“ sekreta sa sluznice – tzv. vlažni ili produktivni kašalj. Tipično je da se ovakav kašalj pojačava u telesnim naporima kada struja vazduha pokrene nataloženi sekret sa sluznice bronhija i dušnika te izazove nadražaj receptora za kašalj. Produktivni kašalj koji nastaje curenjem nosa se češće javlja i noću. Tipično, neko vreme nakon što dete zaspi, dolazi do grčevitog vlažnog iskašljavanja nataloženog sekreta. Naime, kada dete zaspi, oslabi refleks gutanja te umesto da sekret koji se cedi iz nosa bude progutan, on odlazi u dušnik.

Zbog nezrelih odbrambenih mehanizama pojedini virusi (rino-virusi i RSV – respiratorni sincicijski virus), izazivaju teška oštećenja sluznice disajnih puteva koja mogu zaostati više godina nakon ozdravljenja. U prve dve godine boravka sva deca prebole infekciju RSV virusom. Takva sluznica je promenjenog izgleda a prirodni mehanizmi zaštite sluznice su značajno oslabljeni. Stoga lakše dolazi do narednih infekcija a znaci upale su izraženiji. Kao odgovor na novu infekciju, javlja se jak otok sluznice koji u najmanjim ograncima bronhija značajno sprečava prolazak vazduha (postoji tzv. hiperreaktivnost sluznice). Dolazi do opstrukcije donjih disajnih puteva koju možemo prepoznati po “šištanju” (piskutanju u fazi izdisaja), kratkom i ubrzanom disanju, produženom izdisaju i napadima gušećeg kašlja koji se pojačava u ležećem položaju. Kada je reč o ovom obliku upala disajnih puteva, jednako često oboljevaju deca koja borave sat ili dva u kolektivu kao i ona deca koja su u punom, celodnevnom programu.

Iz navedenih razloga, ali i psiho-emocionalnih, ne preporučuje se pohađanje kolektiva deci pre 3. godine života.

Alergijska astma

U protekloj deceniji beležimo značajno povećanje broja dece koja boluju od alergijske astme. U suštini je reč o preosetljivosti sluznice disajnih puteva na alergene koje deca udišu. Najčešće je reč o polenima trava, korova i drveća, kućnoj prašini i grinjama, duvanskom dimu, kao i o dlakama mačaka ili pasa. Navedeni alergeni izazivaju alergijsku upalu sluznice koja tako nadražena postaje pogodno tlo za razvoj infekcija uzrokovanih bakterijama i virusima. Otok sluznice u najmanjim ograncima bronhija izaziva “šištanje”, otežano disanje i suvi kašalj. Ova bolest zahteva lekarski nadzor, specifične lekove i dobru saradnju roditelja i deteta s ciljem prevencije astmatskih napada i komplikacija.

Kašalj u ležećem položaju

Gotovo sve vrste kašlja (osim psihogenog) se pojačavaju u ležećem položaju. Zašto se to događa? Zašto se najčešće noću javlja bol uha? Zašto se po pravilu promukli kašalj kod subglotičnog laringitisa (grlobolje) javlja noću?

Ljudsko telo sadrži veliku količinu vode koja je raspoređena u telesnim tečnostima unutar i van ćelija. Kada stojimo ili sedimo najveći je pritisak tečnosti u najnižim delovima tela (u nogama). U ležećem položaju telesne tečnosti se pomiču prema gornjim delovima tela. To je jedan od razloga zbog kojeg stariji ljudi s bolestima srca ili pluća ne mogu ležati na ravnom – javlja se gušenje i kašalj. Kod dece i mladih osoba ovaj pomak tečnosti izaziva otok sluznica disajnih puteva. Kod obične prehlade nos se u potpunosti zatvara, kod upale sinusa javlja se bol, kod upale sluznice u području grkljana javlja se otežano disanje i “struganje” (tzv. stridor) a u bronhijama se javlja ili pojačava opstrukcija. Ukoliko je vazduh hladan i vlažan taj je otok manje izražen. Otok sluznice u predelu nosa otežava dotok svežeg vazduha u srednje uho. Dok je dete u uspravnom položaju, dok je budno i kreće se, guta i izduvava nos, uspeva protisnuti vazduh kroz Eustahijeve tube iz nosa u srednje uho. Kada zaspi, ovih aktivnosti nema i u ležećem položaju se otok sluznice nosa pojača pa gotovo u potpunosti prekine dotok vazduha. Kako se „troši“ vazduh u srednjem uhu, postupno nastaje podpritisak, bubna opna se uvlači, javlja se bol i to rezultira naglim buđenjem deteta uz bolni plač.

Kod dece sa upalnim ili alergijskim bronhitisom postavljanje u vodoravni ležeći položaj izaziva napade suvog kašlja. Naprezanjem se dodatno povećava pritisak tečnosti u grudnom košu što ima za posledicu još veći otok sluznice u najmanjim ograncima bronhija. Što je dete manje, manji su i njegovi ogranci bronhija. Zato će kod mlađeg deteta otok sluznice izazvati veće poteškoće disanja i intenzivniji kašalj. Izrazito jak otok sluznice izaziva infekcija respiratornim sincicijskim virusom (RSV) pa iz prethodno navedenih razloga teško ugrožava skup dece uzrasta do 12 meseci. Ona najčešće moraju biti lečena u jedinicama intenzivne nege.

Subglotični laringitis

Što je subglotični laringitis?

Reč je o skupu simptoma najčešće uzrokovanih virusnom infekcijom sluznice u području glasnih žica i dušnika. Kao posledica upale, nastaje otok sluznice i suženje disajnog puta. Javlja se promuklost a prolaskom vazduha kroz suženi deo izazivaju se vibracije okolnih struktura koje se čuju kao grubo “struganje” u grlu prilikom disanja, kašljanja ili plakanja. Zvuk nalikuje zvucima koje proizvodi foka ili lavežu psa. Kod blagog otoka zvuk se čuje samo kada vazduh brzo prolazi kroz disajni put (kašalj, plač) dok se kod jakog suženja može čuti i kod sasvim mirnog disanja. Takva su deca obično nemirna i uplašena zbog nedostatka vazduha. Kod neke dece postoji sklonost ka grlobolji, pa se kod njih takve epizode češće ponavljaju. Većina slučajeva je blaga i brzo reaguje na lečenje. No, treba upozoriti da postoje i druge, po život opasne upale u području gornjih disajnih puteva koje u početku mogu imati iste znake kao i virusni laringitis.

Subglotični laringitis je bolest dece u uzrastu od 3 meseca do 6 godina života i tipično se javlja noću. Češći je kod dečaka nego kod devojčica. Najčešće se javlja u jesen i u proleće.

Nakon što je dete mirno zaspalo, budi se uplašeno, promuklo kašlje i lovi vazduh. Strah se javlja i kod roditelja, čime se još više podstiče preplašenost deteta. Time se, s jedne strane, pojačava otok sluznice, a s druge strane povećava potreba za vazduhom. Najčešće dete nema temperaturu ili je telesna temperatura tek blago povišena.

Kako pomoći detetu sa subglotičnim laringitisom?

Ostanite smireni, vaša mirnoća će pomoći vašem detetu. Vaš strah će dodatno uznemiriti dete i pogoršati njegovo opšte stanje.

  1. Govorite detetu lagano i smireno.
  2. Postavite ga u udoban položaj, s povišenim gornjim delom tela (preporučujemo da vam dete sedi u krilu).
  3. Odnesite dete na 20–30 minuta u zamagljen prostor (kupatilo u kojem ste pustili vrući tuš, kuhinja u kojoj vri voda ili kamilica) i zatvorite vrata. Ako u sobi imate ovlaživač vazduha, uključite ga.
  4. Obucite dete i iznesite ga na svež vazduh 30–60 minuta.
  5. Dajte detetu da pije prohladne napitke.
  6. Razapnite iznad krevetića vlažnu tkaninu, povisite uzglavlje. Ako posedujete ovlaživač, postavite ga ispod tkanine.
  7. Ako je nos neprohodan, očistite ga fiziološkim rastvorom i ukapajte kapi za nos.
  8. Ako dete ima visoku temperaturu, dajte mu paracetamol (Panadol baby). Aspirin treba izbegavati.
  9. Ograničite fizičku aktivnost deteta.
  10. Osim lekova za snižavanje temperature nemojte davati nikakve druge lekove bez saveta lekara.

Plač deteta je dobar znak. Dete koje plače može disati.

Kada treba neodložno zatražiti pomoć lekara?

  1. Kada je otežano disanje vidljivo u mirovanju.
  2. Kada dete “lovi” vazduh (podignuta brada, otvorena usta, raširene nozdrve, izraženo korišćenje mišića vrata, trupa i stomaka pri disanju).
  3. Kada je jako nemirno i pokušava pronaći položaj u kojem bi mu bilo lakše disati.
  4. Kada ne plače i odbija proizvesti bilo kakav zvuk.
  5. Kada je dete bledo ili plavkaste boje kože.
  6. Kada se žali na jak bol u grlu (odbija progutati gutljaj tečnosti, bolno “cvili”).
  7. Kada ne može držati glavu pognutu.
  8. Kada ima temperaturu preko 38,5 °C.
  9. Ako mu je puls ubrzan (više od 160 otkucaja u minuti).
  10. Ako izgubi svest.
  11. Ako dete izgleda vrlo bolesno bez obzira na stepen poteškoća sa disanjem.
  12. Ako ste kao roditelj jako uplašeni.

“Veliki kašalj”, “Magareći kašalj”, Pertusis

Pertusis je teška bakterijska zarazna bolest. Zahvaljujući redovnom vakcinisanju, oboljevanje predškolske dece se javlja tek sporadično. Nažalost, jedan deo vakcinisane dece nema trajnu imunost pa se u školskom uzrastu povremeno javljaju nešto blaži oblici bolesti. Karakterističan znak bolesti su snažni napadi nezadrživog i iscrpljujućeg kašlja koji se završavaju vrlo čujnim i grubim, dubokim udisajem, popraćenih zvukom nalik zvuku magarca ili kukurikanju. Dugotrajni nalet kašlja u izdisaju dovodi do nedostatka kiseonika i gušenja. Oboleli u toj fazi poplavi u licu i ima osećaj bliske smrti. Promene koje izazivaju otrovi iz bakterije pertusisa na sluznici disajnih puteva su dugotrajne i kašalj navedenih karakteristika traje mesecima. Bolest se uspešno leči antibioticima, no uprkos tome valja znati da je reč o teškoj bolesti koja može, pogotovo u odojčadi, završiti i smrću.

Kada zatražiti pomoć lekara?

Susrećući se sa decom i roditeljima u svakodnevnom radu jasno se može zapaziti da je većinom reč o dugotrajnim ili ponavljajućim epizodama kašlja različitih uzroka i karakteristika, dakle reč je o opšteprisutnoj pojavi – naročito u predškolskom uzrastu. Stoga je važno upoznati se sa znacima koji zahtevaju pregled lekara.

Svaki kašalj koji značajno remeti spavanje ili hranjenje, teški kašalj koji uzrokuje povraćanje više puta dnevno i ako dete izgleda iscrpljeno i mirno, zahteva posetu lekaru. Znaci otežanog disanja (ubrzano i površno disanje, produžen izdisaj, zviždanje pri izdisaju) mogu biti znaci izraženije upale donjih disajnih puteva (bronhija i ogranaka). Bolni kašalj (bol iza grudne kosti, bol u grudnom košu ili bol u ždrelu prilikom kašljanja) ukazuje na mogućnost bakterijske upale i potrebe lečenja antibioticima. Promukli kašalj praćen zvukom „struganja“ koji nalikuje na zvuk koji proizvode foke ili na lavež psa upućuje na subglotični laringitis (videti uputstva u tekstu o ovoj bolesti). Nadalje, lekarski pregled je potreban ako se nakon dužeg perioda kašljanja koji ne remeti značajno opšte stanje deteta javi temperatura, pogotovo visoka.

Samopomoć roditelja

Velika većina upala disajnih puteva popraćenih kašljem prolazi spontano – bez pomoći lekara i primene antibiotika. Uklanjanjem sekreta iz nosa i vlaženjem sluznice pomažemo njenim prirodnim mehanizmima odbrane.

Vlaženjem vazduha, ispiranjem nosa fiziološkim rastvorom i uklanjanjem sekreta iz nosa otvaraju se nosni hodnici i omogućava prirodni put disanja. Naime, nos je poput klima uređaja: u njemu se udahnuti vazduh čisti, vlaži i greje pre odlaska u donje disajne puteve. Osim toga, strujanje vazduha kroz nos olakšava i samo čišćenje sluznice nosa čime se smanjuje mogućnost nastanka upale uha. Kod svake prehlade je dobro postaviti dete u ležeći položaj s povišenim uzglavljem. Temperatura vazduha u prostoriji gde dete boravi treba da se kreće između 18 i 20°C. Postavljanjem vlažne tkanine iznad krevetića ili uz uzglavlje deteta smanjiće se neugodan osećaj pečenja i suvoće sluznice.

U razumljivoj želji roditelja da pomognu detetu koje kašlje, oni neretko posežu za nekim od sirupa koji se mogu kupiti bez lekarskog recepta. Ovde se neretko susrećemo sa nekim problemima. Naime, postoje sirupi za suvi i nadražajni kašalj i sirupi za iskašljavanje, većinom na biljnoj osnovi ili na osnovi meda i proizvoda od meda. Načelno, deci mlađoj od godine dana ne treba davati nikakav sirup za kašalj. Ukoliko je kašalj jačeg intenziteta posetite lekara i on će preporučiti odgovarajući lek. Za sve uzrasne grupe, od najmlađih pa do odraslih, preporučuje se povećati unos tečnosti. Time se efikasno pojačava vlaženje i čišćenje sluznice disajnih puteva. Nekritičnim davanjem sirupa mogu se izazvati određeni problemi. Ukoliko dete boluje od alergijske astme svakako bi trebalo izbegavati sirupe na bazi meda jer ukoliko postoji preosetljivost na neke vrste polena, postoji mogućnost da se takav polen nalazi i u medu. Deci mlađoj od godine dana ih takođe ne treba davati obzirom da rano izlaganje medu povećava učestalost alergijskih bolesti u kasnijem uzrastu. Na dalje, ukoliko se primeni sirup koji snažno podstiče vlaženje sluznice disajnih puteva sa ciljem olakšanog iskašljavanja i čišćenja, kod male dece koja imaju izraženu opstrukciju najmanjih ogranaka bronhija može doći do pogoršanja kašlja – oni se naprosto guše u sekretu koga ne mogu iskašljati. Svakako nas na oprez treba naterati podatak da su gotovo svi biljni sirupi registrovani kao dodatak ishrani, a ne kao lekovi. Izuzetak na našem tržištu čini Prospan, kome je poznat tačan biohemijski mehanizam dejstva na ćelije sluznice disajnih puteva. Za registraciju lekova potrebna je opsežna dokumentacija o aktivnosti, sastavu i neškodljivosti, što je od posebne važnosti kada se primenjuje kod dece. Primena sirupa kod kašlja koji je uzrokovan curenjem nosa gotovo da nema svrhe – kašalj eliminiše sekret koji se cedi u niže delove disajnog puta gde je sluznica zdrava.

Nažalost, i ovde se susrećemo sa neopravdanom upotrebom tzv. „magičnih kapi“ za nos. Reč je o kapima koje sadrže antibiotik (garamycin), kortikosteroid (dexamethason – smanjuje upalnu reakciju) i efedrin (supstanca koja stisne krvne sudove u sluznici pri čemu nos postaje prohodan). Poslednje decenije se suočavamo sa značajnim porastom otpornosti bakterija na antibiotike. U dečjem uzrastu je naročito opasna otpornost na vrlo proširenu bakteriju Streptokok pneumonije (Pneumokok) koji vrlo lako postaje otporan na sve antibiotike. Infekcije takvim sojevima (upala uha, pluća ili moždanih opni) su izuzetno opasne zbog nemogućnosti efikasnog lečenja. Navedene kapi ne mogu rešiti infekciju u nosu, njihovom primenom one uglavnom skliznu donjim delom nosa u ždrelo.

Bakterije preživljavaju i povećava se mogućnost nastanka njihove otpornosti. S druge strane, dete proguta i značajne količine kortikosteroida, što se odražava na celi organizam.

Ispravna ishrana, unos dovoljne količine vitamina i minerala (npr. nedostatak gvožđa uzrokuje malokrvnost i značajno slabi otpornost organizma), kao i dovoljno odmora neophodni su preduslovi za dobro zdravlje.

Kako sprečiti upalne bolesti disajnih puteva?

Poznato je da su najzdravija deca ona koja se po cele dane igraju napolju, šmrkavci crvenih obraza. U čemu je tajna njihovog zdravlja?

Sluznica disajnih puteva ima efikasne mehanizme koji je štite od brojnih “napadača” (bakterije, virusi, gljivice…). Na površini sluznice se nalazi sluz koja sadrži sluznička antitela koja trenutno uništavaju potencijalne napadače. Sama sluznica ima treplje koje svojim treperenjem uklanjaju sve što se na sluzi prikupi i taj sekret obično iskašljemo ili izduvamo kroz nos. Bolesti disajnih puteva najčešće su u jesenskim i zimskim periodima. Tada deca uglavnom borave u zatvorenim, grejanim prostorima. Kod prekomernog grejanja suvi vazduh osuši sluznicu disajnih puteva: sluz se zgusne, nema antitela, treplje se slepe – čišćenje sluznice prestaje i ona postaje suva i ranjiva. Izlaskom na svež i hladan vazduh sluznica reaguje i počinje pojačano da luči sekret (deci curi nos kad je zima, suze oči) – time se pojačava efekat čišćenja. Deca koja borave u prostorijama gde odrasli puše višestruko češće obolevaju od upala disajnih puteva (npr. 3x češće obolevaju od upala uha ili od bronhitisa). Isto tako, život u područjima visokih nivoa onečišćenja vazduha višestruko povećava učestalost upala disajnih puteva.

Treba se kretati

Osim što donosi sa sobom već opisane probleme suvog i toplog vazduha, boravak u zatvorenom prostoru je povezan s manje kretanja. Kretanjem (trčanje, rad) se ubrzava disanje, strujanje vazduha postaje višestruko brže, a time i čišćenje disajnih puteva. Dok dete mirno sedi vazduh se izmenjuje samo u 1/3 pluća, dok se u preostalom delu nakuplja sekret i ustajali vazduh koji pogoduje razvoju bakterija. Osim navedenog, telesna aktivnost i neposredno stimuliše stvaranje imunosti.

Čistoća

Neobično je važna činjenica da se velika većina upala disajnih puteva širi rukama! Uobičajeno se smatra da je najopasnije ući u prostor u kojem boravi osoba s prehladom, no bez sumnje se pokazalo (pogotovo kada je reč o predškolskim ustanovama) da se pranjem ruku (dece i vaspitača), korišćenjem papirnih ubrusa (ili svako dete treba da ima svoj peškir) značajno smanjuje učestalost oboljevanja. Deca obično rukama raznose sekret koji se na njima nakupi zbog kašljanja (stavljanje ruke na usta kod kašlja) ili brisanja nosa. Preporučuje se naučiti decu da kijaju i kašlju u rukav, time će šake ostati čiste. U periodima prehlada treba učestalo prati igračke i površine na kojima se deca igraju.

« Pogledajte ostale aktuelnosti